Lutajući KRIVUDAVIM ŠEMAMA UMA ~ Razarajuća MOĆ MISLI


Lutajući krivudavim šemama uma, spoznala sam razarajuću moć misli, one moći koja je početak dugog i mučnog rata srca i glave. Lutala sam dovoljno da postanem meta najsmrtonosnijeg od sveg oružja – straha. Preživela sam, ostavljena u neznanju o tome koliko sam zaista živa.

Preživela, toliko da mogu iz dana u dan da iritiram rane koje je strah ostavio na meni. Te rane su mi ubrzavale disanje, stvarale stenu u mojim grudima, koja je stezala, koja je davila.
Te rane su stvorile neprobojni štit nepoverenja prema svakom živom biću.

 

Odavno sam shvatila da je najčistiji akt ljubavi upravo oproštaj. I naučila sam da praštam, da beskrajno zakopavam ratne sekire i oslobađam i sebe i druge. Bar sam to tako posmatrala, gurajući pod tepih gustu maglu nepoverenja koju sam nosila u sebi. Pitanje je koliko je oproštaj stvaran, ako prašta neko ko ne veruje nikome pa ni sebi samom?

To je početak zarobljeništva unutrašnjeg bića i spoljašnjih faktora. Manifestacija istine na lomači. Nepoverenje je ono što me je učinilo večitim taocem misli. Ono je bilo vodeći poen misli u odnosu na srce. Verovala sam da je život to monotono kretanje kroz sigurnu zonu nepoverenja. Za svaki slučaj, podigla bih zid prema svakome ko pokuša da mi priđe.

 

 

um kosmos

 

 

Nicali su zidovi oko srca. I život je postao očajnička odbrana srca od ljubavi. Odbrana srca koje nije želelo da se brani. I što je slabije disalo, razum bi brže radio. Kotile bi se misli u svoj svojoj veličini i jačini. Hranile bi se bolnim izdisajima srca – depresijom, besom, ljubomorom... Raznim nezdravim stanjima.

Stvarale su se čitave vojske negativnih osećanja, samo da bi se štit održavao čvrstim. Prvo ćete osetiti vaše teško, ukočeno telo kako se pati, vašu kičmu koja vapi za pravim istegnućem. Osetićete bolove u stomaku, pritisak će vam divljati. Bleda lica će vam mračiti podočnjaci. Shvatićete da je svaki štit pretežak za vas. Shvatićete da umirete sa svojim srcem. I poverovaćete, po prvi put zaista, da želite da prekinete ovaj sveti rat i da je samo ljubav ta koja će vas naučiti da pravilno dišete.

Dok se zidovi budu rušili oko vas, oprostićete sebi. A onda ste oprostili svima.


"Rana je mesto gde svetlost ulazi u tebe." ~ Rumi
                          
 

 

 


Autor: NATAŠA OBRADOVIĆ

natasa obradovic

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PROČITAJTE OSTALE TEKSTOVE OVOG AUTORA:

 

Taoci SOPSTVENOG ŽIVOTA ~ Kako si postao ROB?

Pogledaj u MOJE BUĐENJE! Otisni se u nepoznato!

 





POVEZANI TEKSTOVI





SEMINARI & RADIONICE