KAMBO ~ Amazonska zen ŽABICA





Želim da vas povedem u jedno, za mene, sasvim posebno mesto i vreme.

Dobrodošli u Amazon!
Zamislite da se nalazite u seocetu na obali ove veličanstvene reke, jedna tačkica negde u nepreglednom prostranstvu zelenila, na severu Perua, dokle se može doći samo vodom ili nebom. Voda i nebo su svuda, šire se i zauzimaju prostor, dajući širinu i udahu i bivanju i slobodi. U svoj toj vodi, zemlja uspe da stvori ostrvca na kojima život napreduje u obilju, svim svojim silama.

Do seoceta Santa Maria ste stigli vozeći se čamcem niz Amazon, zajedno sa meštanima, porodicama u nedeljnoj kupovini i decom koja neizmerno uživaju u talasima i odbljescima sunca na njima. Prošli ste kroz selo, do zadnje kuće u nizu, niz put koji vodi dublje u džunglu, preko starih drvenih mostića, ispod lijana i okruženi sve glasnijim orkestrom zelenog života u prašumi. Kroz zavesu lišća izranja čistina i kuća kraj jezera. Iza nje raste šumarak banana, pokraj nje nekoliko ananasa stidljivo kreće na svoj put. (Jedan ananas raste godinu dana u jednom žbunu.) Nekoliko kokošaka predano juri svojim važnim poslom. Ovo je tropski dom evropske porodice koja nam je velikodušno otvorila svoja vrata. Tu smo se našli sada, zajedno, u mom sećanju na prvi susret sa Kambom, i otvaranju jednih velikih, prelepih, izazovnih vrata.

Praksu Kamba sam sretala puno puta u prethodnih godinu i po dana putovanja po Južnoj Americi, ali nikad me nije privlačila. Zapravo, poprilično me je plašila. Tek kada sam ušetala u ovaj amazonski dom i upoznala čoveka koji je sa Kambom radio već godinama, sam osetila prepoznavanje, radost i spremnost na ovo iskustvo, kao i veliko poverenja prema njemu kao osobi koja će me u to uvesti. Prvih par ceremonija su bile intenzivne, oslobađajuće i pokrenule su puno toga u meni. Već tada sam bila duboko zahvalna i zaljubljena u ovaj proces.

 


Jedna od najlepših stvari povodom ove kuće i mesta je to što je porodica upoznala grupicu mladih studenata u Iquitosu, obližnjem gradu, koji su na studije došli iz Matse plemena. Oni su jedni od retkih i malobrojnih grupa koji još uvek žive duboko u prašumi, sa vrlo malo kontakta sa spoljašnjim svetom, duboko predani svojim načinima i duboko ugroženi.

Ovi mladići su putovali nedeljama kanuima, čamcima, avionima, da bi stigli do velikog grada i obećanja obrazovanja koje će im pomoći da očuvaju svoje porodice, tradiciju i zemlju na kojoj žive. Namera odbrane Amazona i života u njemu modernim sredstvima sveta oko nas. Oni sada studiraju u velikom gradu i svaki drugi vikend, u istoj kući koji i mi sada posećujemo, se dešava prelepa razmena svetova, iskustava i veština. Zajedno uzgajamo hranu i učimo - o obradi lokalne zemlje u tropskim uslovima, o verovanjima, mudrostima i načinima života, o dubokom lekovitom svojstvu sveta oko nas, biljaka i životinja, kao i o jednoj sasvim posebnoj žabi - Kambu. Matse pleme koristi Kambo vekovima kao glavni lek za bolesti i osnaženje pred lov.

Upoznavati jedan dalek i magičan svet kroz priče, dok si istovremeno okružen njime, u njemu, je iskustvo koje otvara srce. Sa mog prozora se videlo jezero, koje je dom Kambo žabicama. Svake večeri i zore slušala sam hor njihovog kreketanja pod mojim prozorom, polako ih raspoznajući u generalnom zujanju, cvrkutanju, šuškanju, kliktanju, kapanju i disanju prašume.

Vrlo brzo sam večeri provodila sa lokalnim vidarima u "pozivanju" Kamba, prikupljanju njegovog otrova. Kambo se zove da dodje, ako on tako želi, ne lovi se. Ovaj proces me je fascinirao i dao mi duboko poštovanje za to biće i njegovu snagu. Prvi put kada mi je jedna došla u ruku, dečije sam se radovala njenoj glatkoći, eleganciji i miru. Ona nema prirodne neprijatelje. Ona je potpuni zen. Kada je obavila svoje tanušne prste oko mog kažiprsta, kao beba iz kolevke, mislila sam da će mi srce pući od ljubavi. Potpuno me je oborila sa nogu. Naravno, lupanje srca i obaranje sa nogu se delimično desilo i zbog polaganog ulaska njenog otrova u moj sistem, kroz ogrebotine i ujede komaraca, neizbežne u džungli.

Uživala sam u pomaganju u ovom procesu, i posmatranju odnosa između prirode i ljudi koji je bio sve, samo ne jednosmeran. Učila sam o prikupljanju i bila vođena kroz prikupljanje sopstvene zalihe, sa kojom sam nastavila da radim na sebi i na svemu što sam imala da otpustim i osnažim u tom trenutku.

Kada je trenutak bio pravi, zahvalno sam napustila džunglu sa svim njenim blagoslovima (a i vi, na ovom našem proputovanju), mnogo težeg ranca i većeg srca, a posle par zamišljenih dana na Andima sletela sam u Evropu, što mi je tada izgledalo kao otkrivanje potpuno novog kontineta.
 

 

Posle opraštanja sa Južnom Amerikom i povratka u Srbiju sam nastavila da apliciram sebi Kambo kao "redovno održavanje" dobrog psihofizičkog stanja. Shvativši moć i dobrobit koju ima za dosta problema sa kojima se svakodnevno suočavamo, akutnih ali i hroničnih, bila mi je želja da ga učinim dostupnim ljudima u zemlji iz koje sam potekla, za najveće dobro svakoga ko oseća da želi da radi sa njim. Sa kambom radim 3 godine, a u Južnoj Americi sam živela 2 godine.

Završila sam studije psihologije i u praksi težim holističkom pristupu, koji obuhvata sve nivoe postajanja ljudskog bića, zasnovano na mom dubokom uverenju da je svaka osoba jedinstvena i da se pristup kroji prema osobi. U radu sa ljudima, osim Kamba, koristim i lekovite biljke (herbalizam), kristale, zvuk, Reiki, vakuum terapiju (hidzama), a psihologija je temelj koji sve to nosi i koji donosi dubinu u radu.
Dobrodošli! <3


 

 

 

 

Autor: Sonja Perić, https://www.facebook.com/kambo.prirodnidetoks/







POVEZANI TEKSTOVI




SEMINARI & RADIONICE