Username |
|
Lozinka |
|
Lozinka |
|
Lozinka |
|
Naziv linka: |
|
URL: |
|
Naziv: |
|
Link: |
|
Naziv: |
|
Datum: |
|
Opis: |
|
PRVI SRPSKI PORTAL ZA RAZVOJ SVESTI
Za detalje o svim vidovima oglašavanja preuzmite PDF prezentaciju ili pogledajte stranicu Marketing
U svakom trenutku možete nam pisati na novasvest@gmail.com
Kakvo god da je naše mišljenje o mogućnosti preporađanja, svakoga dana svedoci smo kako se rađamo u određenim stanjima uma i u njima umiremo. Jedno prijatno iskustvo, kada se vežemo za njega, stvara u nama osećaj da ćemo biti srećni zauvek. Kada se vežemo za neprijatno iskustvo, možda se osećamo kao da smo u paklu i kako će tako i ostati.
Nedostatak prave perspektive znači da ne vidimo vezu između vezivanja za iskustva i gubljenja u njima. Čak i dobro za koje prijanjamo odvešće nas u patnju. Kada jasno uvidimo da su sva iskustva ono što jesu — veselje osećamo prijatnim, tugu neprijatnom — i da nijedno iskustvo ne traje zauvek, tek tada zaista prigrlimo put pročišćenja.
Oni koji su pročistili srce i um od svakog kompulzivnog vezivanja znaju stvarnost na način koji mu ostali možemo samo da zamišljamo. U njima bilo kakvo iskustvo ne ostavlja trag. Zato se njihova stvarnost može nazvati zemljom bez tragova.
S ljubavlju...
"U materici se jedni rađaju, a zločinci u paklu; na nebo dobročinitelji idu, a pročišćeni zemljom bez tragova hode" - Dhammapada, 126
Autor: monah Munindo
Izvor: www.psihologijasmisla.wordpress.com