U poplavi različitih sistema dijeta i pravila ishrane mnogi ljudi ostaju nesnađeni
i pomalo izgubljeni. Gojaznost i bolesti poput visokog krvnog pritiska, povišenog holesterola, dijabetesa i drugih, postale su skoro normalna pojava. Pored stresa, loše navike i zastarela kultura ishrane su najčešći uzroci ovih oboljenja. Neka uvrežena mišljenja i stare navike je teško promeniti, međutim, nova otkrića na polju Anti Aging medicine i nutricionizma uopšte, ukazuju na veoma bitna pravila koja treba poštovati prilikom unosa hrane. Najvažnije od njih je da treba pratiti sopstveni bioritam koji je uslovljen smenom dana i noći.
Francuski nutricionista Dr. Alain Delabos je još 1986. godine uspostavio osnovne principe hrono nutricije, a oni su dopunjavani i obogaćivani sve do današnjih dana.
Suština je u sledećem: hranu treba jesti u zavisnosti od doba dana, jer naše telo luči različite hormone i enzime u toku dana, prateći svoj prirodni bioritam. Na taj način unosićemo hranu koja odgovara enzimima za varenje u datom trenutku i omogućićemo njenu maksimalnu iskorišćenost. Takođe, postoje i određena pravila vezana za kombinovanje namirnica, a najvažnije je da proteine i ugljene hidrate treba razdvojiti prilikom ručka i večere, jer tada enzimi potrebni za razlaganje jedne vrste namirnica, blokiraju ove druge u svom radu.
Osnovni principi hrono nutricije koje je otkrio dr. Alain Delabos su dopunjeni, izmenjeni i prilagođeni našem podneblju kroz osmogodišnji rad dr. Ane Gifing, stručnjaka u oblasti Anti Aging medicine i tvorca „Anti Aging diagnostic centra“ u Beogradu (www.drgifing.com). Zahvaljujući programu ishrane posebno prilagođenom za potrebe ljudi sa našeg podneblja, nekoliko hiljada pacijenata doktorke Ane Gifing je uspelo izlečiti mnoga metabolička stanja, kao i regulisati smanjenje, ili neophodno povećanje telesne mase.
“Koncept hrono nutricije se zasniva na tome da određene grupe namirnica koje su nosioci energetskih i gradivnih vrednosti tolerišemo različito u odnosu na doba dana. Samo ime hronos nutricia znači vremenska ishrana, dakle ishrana prilagođena dobu dana. Cilj ovakvog načina ishrane je poboljšanje biometrijskih vrednosti, tj. procenta masnoća, vrednosti proteina, minerala, nivoa mišićne mase, bazične kondicije, itd.
Ujutro, kada je hormonska aktivnost insulina najjača, tada najbolje tolerišemo energetske vrste namirnica, poput proizvoda od žitarica kao što su dvopek, kifle, itd. i proizvoda koji sadrže mlečne masti poput kisele pavlake. Za ručak i večeru koncept obroka je manje više isti. On se sastoji od mesa ili jaja koji zbog animalnih proteina imaju gradivnu komponentu i povrća koje je bogato vitaminima, mineralima i biljnim vlaknima.
Celokupna psihofizička aktivnost čoveka je podredđena dnevnoj svetlosti. Mi smo dnevne životinje, nismo mačke i sove da vidimo u mraku. Prema tome, najbolje je da doručkujemo ujutro, oko 8h. Poželjno je da obroci budu u isto vreme svakoga dana i da razmak između obroka bude minimum 4 sata, kako bi se smirila pankreasna aktivnost.“, objašnjava, dr. Jovo Knežević, lekar nutricionista „Anti Aging diagnostic centra“.
Prema pravilima hrononutricije doručak je obavezan, jer tada je organizam najaktivniji u oslobađanju masnoća koje su ključne za obezbeđivanje energije potrebne za rad organizma. Za doručak zato treba jesti ugljene hidrate - hleb, razne cerealije i masti životinjskog porekla -maslac, sir, kajmak, a dozvoljeni su i jaja, šunka, pileće i ćureće grudi, kao i pečenica. Doručak je najvažniji obrok i on treba da bude bogat svim vrstama namirnica jer enzimska aktivnost to dozvoljava.
Vreme ručka trebalo bi da bude između 13 i 15 časova i tom prilikom na trpezi treba da se nađu belančevine životinjskog ili biljnog porekla, odnosno meso i povrće koje je izvor „sporih“ šećera i vlakana. U ovo doba dana organizam proizvodi veliku količinu enzima koji vare belančevine što omogućava njihovu pravilnu ugradnju u ćelije, kao i povećanje njihovih rezervi, a samim tim i jačanje imuniteta. Pri tome je važno napomenuti da ukoliko je za ručak pasulj, sočivo ili soja onda je meso nepotrebno jer su ove namirnice izvor proteina i nepotrebno ih je nagomilavati.
U nepovoljne kombinacije spadaju šnicla sa krompirom, meso i hleb, testenine i meso jer se za varenje ovakvih kombinacija angažuju različiti enzimi, odnosno izazivaju poremećaj kiselo-bazne sredine organizma. Meso treba jesti uvek u kombinaciji sa povrćem, a nikako sa hlebom ili krompirom.
Što se tiče večere, ona je manje više ista kao i ručak i trebalo bi da omogući unos lakih proteina i biljnih vlakana, minerala i vitamina. Treba izbegavati ugljene hidrate i žitarice, jer se one duže vare, a naše telo se sprema za spavanje. Vreme između zaspivanja i večere ne sme biti kraće od jednog sata, jer u snu mnogi enzimi prestaju da se luče i sva hrana ostaje nesvarena dugo vremena.
U priručniku hrononutricije koji je izdala dr. Ana Gifing piše:
„Iako postoje mnogobrojni dijetetski režimi, kao i razlika u stavovima nutricionista po pitanju kombinacija namirnica, samo jedan režim iskustveno daje odlične rezultate:
Proteini i ugljeni hidrati se ne kombinuju u jednom obroku, bilo da je ručak ili večera u pitanju. Poznati svetski naučnici su objavili poslednjih godina da je potrebno čak do godinu dana kako bi se organizam metabolički očistio od toksina nakupljenih usled lošeg i sporog metabolisanja kombinovanih namirnica.
Jedino vreme kada je kombinacija moguća, čak i poželjna je jutro. Tada je aktivnost enzima veoma značajna i jedino ujutro ne postoji konflikt između enzima koji vare proteine i onih koji vare ugljene hidrate.
Kombinovanje belančevina i ugljenih hidrata u svako drugo doba dana nije dobro jer se enzimska aktivnost za njihovo varenje i metabolisanje ne poklapa.
U principu treba se hraniti hranom sa našeg podneblja i to kada joj je sezona. Konkretno, sada je proleće i stižu nam polako trešnja, višnja, kupina, malina, ribizla, borovnica, i njih treba jesti kada im je sezona. Neke egzotične vrste voća i povrća imaju u svom sastavu nutritijente koji imaju anti oksidantna svojstva i njih treba koristiti. Međutim, potreban je jedan evolutivni period kako bismo se mi privikli na njih i kako bi naše telo moglo da stvori enzime koji bi iskoristili te materije. “
Novi trend organizovanja društva, gradovi koji nikada ne spavaju i poslovi koji se obavljaju noću izmenili su prirodni bioritam čoveka. Sve je više poremećaja kao što su visok pritisak, holesterol, zatim metabolički problemi i poremećaji u varenju, nesanica, opstipacija, ali i ozbiljnih bolesti poput maligniteta. Ljudski rod postoji oko 500 000 godina i sve to vreme je živeo po ritmu dana i noći i bio prilagođen dnevnoj svetlosti. Tek u poslednjih stotinu godina tehnologija je omogućila da se granica dana i noći izbriše i tako prinudi neke od nas da žive noćnim stilom života.
PRAVILA HRONO ISHRANE
• Obavezno je jesti ujutro obrok bogat životinjskim masnoćama i sporovarećim ugljenim hidratima (cerealije, hleb, žitarice)
• Između svakog obroka trebalo bi da prođe 3, a idealno je više od četiri sata
• Večera najmanje dva sata pre spavanja
• Ne postoje ograničenja u u količini unosa hrane, jer se samo određena hrana uzima u određeno doba dana
• Zabranjena su gazirana pića i sve vrste grickalica
• Slatkiši dozvoljeni samo od 16 do 18 časova, desert tek sat do dva nakon ručka
• Voće se ne jede ujutro i uveče
• Hleb, testenine i skrobna povrća (krompir, grašak) jesti najkasnije do 15 časova
• Ne preporučuje se kombinovanje proteina i ugljenih hidrata za ručak i večeru, ovo je moguće samo ujutro za doručak
• Kravlje mleko nije dozvoljeno jer se teško vari, već umesto toga koristiti kiselo mleko i sireve
• Margarin, biljni sirevi(osim tofu-sojinog sira), biljna pavlaka, biljni šlag, pekarska peciva nisu dozvoljeni, jer su izvor industrijskih trans-masti koje povećavaju nivo lošeg (LDL) holesterola
Milan Bojić, magazin Sensa








